Kažu – život je san
Najprije sam spavao kao beba. Onda je škola učinila svoje pa sam slabije spavao. Zatim su me u vojsci jako rano budili. Onda sam postao punoljetan i na duže vrijeme zamijenio dan za noć.
S prvim sijedim vlasima kroz san prolaze prvi pravi problemi, računi, gol Turske u zadnjim sekundama, grčevi nasljednika loze Filipovića, posudi novac – izgubi prijatelja... Uz suprugu sam konačno počeo bolje spavati. Ali – nedovoljno. Ipak sam ja riba. U podznaku – budala. A onda...
Sretnemo našu Vesnu (čitaj – tvrtka „Pavletić“). Veli – „A madrac?“ I bi madrac. I bi puno bolje. Onda će ti Pavletići (čitaj – Vesna) – „A kristali?“ Kristali??? Mamini iz vitrine, ženini oko vrata? I – dođe čarobna kristalna prostirka. I s njom dobar san. Prvih nekoliko noći cirkulacija radi k'o luda, budiš se nakon nekoliko sati naspavan i odmoran. I nakon toga konačno – zzzzzzzz.....
Kažu – život je san. Znači da je san jako dragocjen. Kažu – dijamanti su vječni. Žene ih vole. Pitajte moju. Reći će – kristali (čitaj Pavletić).